17.7.2013. - MTB vožnja - Plan Bas 1835 mnv

We love MTB

Dobar dan svima! Živi smo i zdravi, pomalo umorni, ali i dalje puni entuzijazma. Današnji dan (srijeda, 17.7.) sadržavao je dvije glavne aktivnosti, pa zbog toga idu i dva izvještaja – jedan o prijepodnevnoj vožnji do 1835 metara nadmorske visine (mnv), a drugi o 17. etapi Toura, individualnom kronometru od Embruna do Chorgesa. 

Imamo društvo

Naše prenoćište smješteno je u pitoresknom selu Meolans (departmant Alpes de Haute Provence – Alpe Gornje Provanse), koje se nalazi u prekrasnoj dolini rijeke Ubaye. Prije doručka malo smo „njuškali“ po prenoćištu i pronašli kartu MTB ruta po dolini Vallee de l'Ubaye. Na brzinu smo organizirali team briefing, tijekom doručka, i uz maslac i cornflakes odlučili izvesti nama najbližu označenu rutu. Već dvadesetak minuta nakon dogovora bili smo na biciklima. (Foto album)

Kratki odmor

Ruta nas je vodila od našeg Meolansa (1040 mnm) do 3 km udaljenog sela Le Martinet – pretežno spust u kojem smo izgubili oko 150 mnm. U Le Martinetu kreće uspon, dug 16 km, koji cijelim putem prati rijeku Laverq, pritoku Ubaye. Prvi dio uspona, otprilike 8 km, je po uskoj asfaltnoj cesti, sličnoj cestama po kojima se voze brdske etape velikih tourova. Usputna točka bila nam je selo St. Barthelemy na 1238 mnm. Divili smo se pogledu na planinske vrhove oko nas i zapjenjenu rijeku duboko u kanjonu ispod, ali to je tek bila uvertira za ono što nas je očekivalo. Strne serpentine vodile su do l'Abbaye de Laverq (opatija Laverq), samostana na otprilike 1600 mnm. Usput smo prošli pored pastirice s kozama i ovcama, koje su pasle na alpskim pašnjacima omeđenima strmovitim vrhovima.  Asfalt je prestao oko 3 km prije samostana, a čekalo nas je još 5 km puta do zadnje točke naše rute, proplanka pod nazivom Plan Bas. 

Alpski potočić

Početak našeg uspona bio je po asfaltu, nastavak po utabanom makadamu, a završnica je bio pravi MTB – kamenite valovite uske staze, uz rijeku Laverq nekoliko metara s naše desne strane i veliki broj alpskih potočića preko kojih je išla ruta, a koji su se ulijevali u Laverq. Zadnji kilometar je bio šumski kameniti uspon, vrlo strm (do 20%), na kojem su neki pomalo i gurali J, ali unato tome, osvojili smo Plan Bas i došli do kraja rute. 1835 mnm, meni osobno treći najviši vrh u životu, a najviši osvojen biciklom. Malo odmora i fotkanja na mostu ispod Plan Basa, a nakon svega je slijedilo ono što je Vidu najviše zanimalo – spust nazad do Le Martineta. Spust je bio pun adrenalina i stvarno brz. Imali smo i dobar razlog za žurbu – trebalo je doći do Chorgesa, cilja etape, i zauzeti svoje mjesto u ciljnoj ravnini.