Prvi,
najduži dan… zapravo je počeo još dan ranije u 20:30, napuštanjem Požege i
polaskom prema 1130 km udaljenom Gapu, glavnom gradu francuskog departmana
Hautes Alpes (Gornje Alpe) i, što je nama još važnije, cilju 16. etape 100.
Toura de France. Četiri člana BBK Požega, četiri bicikla i jedna moćna Honda.
Noćni put išao je preko Zagreba, Ljubljane , Venecije, Verone, a zoru smo
dočekali u okolici Milana. Nešto malo iza Torina susreli smo se s Alpama, a nedugo
zatim prošli smo i naš prvi prijevoj (ovaj put vozeći auto), 1850 m visoki
Montgenevre, na granici Italije i Francuske. Nakon prijevoja slijedi
oštar spust prema Brianconu, prvom gradu u Francuskoj, u kojem smo napravili
malo veću pauzu. Spektakularan grad, s alpskim vrhovima koje brane ogromne
tvrđave, i starim gradom uvrštenim na UNESCO listu svjetske baštine. (foto album)
Ciljna ravnina u Gap-u
Preostalih
stotinjak kilometara do Gapa prošli smo zaobilazeći stotine biciklista koji su,
kao i mi, željeli prisustvovati cilju 16. etape. Nakon dolaska u sam grad, oko
11 sati, došao je red i na prvu francusku vožnju biciklima. Ništa dugo ni
zahtjevno, par ravnih kilometara, ali na zaista posebnom mjestu – dugačkoj
ciljnoj ravnini etape. Stvarno je jedinstven osjećaj prolaziti cestom kojom će
par sati kasnije najbolji svjetski biciklisti sprintati u želji za etapnom
pobjedom. Prošli smo kroz oznake za 3 i 2 kilometra do cilja te ispod
legendarnog „Flame Rouge“, a staza je bila već gotovo potpuno postavljena. Još
smo malo promatrali posljednje pripreme za etapu, svu tu strku koju stvaraju
radnici, organizatori, policajci, te najviše fanovi iz svih dijelova svijeta
(osim domaćina, uvjerljivo najviše bilo je Norvežana, ali prepoznali smo i
zastave Australije, Velike Britanije, Slovačke, SAD-a, Južne Afrike, Danske,
Makedonije i mnogih drugih). Obavili smo i ručak, a nakon toga smo ponovo
izišli na ciljnu ravninu kako bi pronašli mjesto na kojem ćemo pratiti sam
dolazak biciklista. Prvu slobodnu poziciju uz ogradu našli smo na otprilike 400
m od ciljne linije. (foto album)
Froom, Rodriguez, Quintana...
Dva sata
stajanja na upeklom suncu donijelo nam je crvenilo kože, promatranje karavane,
navlačenje s dječicom za njihove beskorisne poklončiće. Ma sve u svemu ok,
bitno da smo dobro pogledali završni sprint pobjednika etape Portugalca Rui
Coste , najjačeg čovjeka današnjeg uspješnog bijega, te da smo pozdravili i sve
ostale bicikliste koji su još dugo vremena nakon njega u malim skupinama ili
pojedinačno ulazili u cilj. Današnja etapa je u potpunosti razlomila peloton.
Priprema bicikla za kronometar
Još malo
„muvanja“ u blizini crte finiša, promatranje proglašenja, i došlo je vrijeme za
zadnji napor današnjeg dana – vožnja do 50-ak km udaljenog Meolans Revela,
našeg smještaja tijekom prve dvije noći. Ipak, tijekom puta čekalo nas je još
jedno lijepo iznenađenje – u jednom tipičnom alpskom selu vidjeli smo parkirane
kamione, buseve, ali i osoblje triju ekipa – Katuše, Vacansoleila i, na Pavino
oduševljenje, njegovog omiljenog Garmin Sharpa. Bili smo u mogućnosti iz
neposredno blizine promatrati mehaničare tih ekipa, koji su bili zauzeti
pripremom bicikala za sutrašnji kronometar. Stvarno lijep osjećaj… Laku noć
svima iz francuskih Alpa! (foto album)
Nema komentara:
Objavi komentar